Grad Šibenik

Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali plavo more, ćudljivo i lijepo, koje ih je vjekovima branilo i štitilo, hranilo i čuvalo.

Danas je Šibenik glavni je grad, kulturno-prosvjetno, administrativno i gospodarsko središte Županije šibensko-kninske koje broji 51 553 stanovnika ( 2001.).

Povijest Šibenika

Šibenik se prvi put spominje 1066. god. u ispravi kralja Petra Krešimira IV koji boravi u utvrđenom kaštelu Sv. Mihovila. Venecijanci drže Šibenik 1116. - 24. god. i 1125. - 33. Ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV daje mu autonomiju 1167. god. Nakon kraće bizantske vladavine do 1180. god. gradom vladaju naizmjenice Ugarsko-hrvatski kraljevi, Venecija, Bosanski kralj Stjepan Tvrtko i herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Ponovno je pod vlašću Venecije 1412.-1797. god. od tada pa do 1918. osim razdoblja francuske okupacije nalazi se, zajedno s ostalom Dalmacijom, pod Austrijom. Na kraju prvog svjetskog rata okupirala ga je Italija, ali je po odredbama Rapalskog ugovora 1920. vraćen matici zemlji. Šibenik je rodno mjesto humanista Josipa Šižgorića (142.0-1509.), Antuna Vrančića (1504.-1573.) i Fausta Vrančića (1551.-1617.).

Prometna povezanost

Grad Šibenik ima izuzetno značajan prometni položaj, dobre veze omogućuju izravne komunikacije. Okosnica je Jadranska turistička cesta s odvojcima do Drniša (33 km) i Knina (55 km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Značajna je prometnica i željeznička pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija preko zračne luke "Split" u Kaštelima (45 km) i zračne luke Zemunik (50 km) od Šibenika.